Rešio sam da ovog Novembra, za razliku od prethodnog, objavim tekst o godišnjici postojanja bloga :) 2 godine narode. Kucanje tekstova, podrška i realizacija projekata - iz ljubavi, iz ubeđenja, predstavljanje lepih stvari, blogovanje za vas, uz vas i zahvaljujući vama. Pokušaću ukratko da sumiram prethodnu godinu.
IT sektor
Primarna kategorija ovog bloga se bavi informacionim tehnologijama u najširem smislu. Sa jedne strane pokušavam da prosečnom korisniku Interneta ukažem na servise i mogućnosti koje mu mogu olakšati svakodnevnicu, a sa druge strane naglašavam važnost komunikacije i trudim se da prikažem Internet kao sredstvo koje organizacije i kompanije mogu iskoristiti.
U ovoj kategoriji izdvajam sledeće: Angažovanje na Internet promociji BlogOpena 09 i njegovoj realizaciji, angažman u online PR-u i komunikaciji na konferenciji BizBuzz 09, dobijanje sertifikata Inbound marketing profesionalca, učešće na više konferencija iz oblasti IT-a, PR-a, komunikacija... Treba spomenuti i učešće na konferencijama za novinare i promocije što je jedno veliko priznanje blogu ITkutak.com kao relevantnoj Web lokaciji.
Aktivizam
Sekundarna kategorija, posvećena aktivizmu, tu je da sledi viziju menjanja sveta nabolje. Stvarno nekada sve deluje kao juriš na vetrenjače ali nije bilo posustajanja. Neke od akcija i inicijativa sada ITkutak.com već tradicionalno podržava. Mogao bih pomenuti Centar EMPRONA koji zaslužuje svaku podršku u prevenciji narkomanije, žene na delu i njihovu inicijativu "16 dana aktivizma", Noć muzeja, Candlelight, Sat za našu planetu, 350...
Lično
Oblast koja se prepliće sa ostalim kategorijama jer je Web sačinjen od ljudi a tekstovi u ovoj kategoriji su posledica interakcije sa njima i razmišljanja koja nakon njih ostanu. Networking je bio bitan deo u prethodnom periodu, bilo da se radi o kampovima, tweetup-ovima ili nekim drugim okupljanjima. Na kraju, povezivanje i lepe priče su moguće i bez obzira na geografske barijere, bitni su samo dobri ljudi.
A šta dalje?
Razloga za zadovoljstvo povodom dve godine blogovanja na ovom domenu ima. Sam kontinuitet doživljavam kao uspeh. Kontakte sa ljudima koje sam tokom vremena stekao smatram dragocenim a podrška koju dobijam se ne može opisati rečima. Što se tiče budućnosti ove web destinacije, mogu samo reći da su u planu lepe stvari, da ću se kao autor i dalje truditi da budem svoj a da ću kao takav zagovarati odgovoran pristup informacijama i njihovoj interpretaciji.
Misljenja (16) 24.11.2009. 10:06
U prethodnom postu sam obećao knjigu, jednom od učesnika/učesnica. Bilo je potrebno samo napisati citat sa 56. strane iz knjige koju posedujete. Sada je trenutak da objavim ko će dobiti taj poklon a znam da sam uvek pravio grimase kada bi žiri izricanje svoje odluke počeo sa:
"Bilo nam je zaista teško da odlučimo kome će nagrada pripasti jer je svi "radovi" zaslužuju"
Ali, stvarno je teško odabrati :) U ovom trenutku, voleo bih da imam po knjigu za svakoga ali.. nemam :) Nekim sistemom eliminacije sam sužavao krug i u finalu su se našla dva citata:
1. Dragana Đermanović: "But, our lives are not stories, at least in the present tense... We turn our lives into stories..." Steven Johnson - Everything Bad is Good for You
2. Tomislav Stanković: "Savjesni ljudi ne mogu sebi dopustiti da čekaju nadahnuće kako bi dali svoj doprinos životu. Život nije odgovoran nama, nego smo mi odgovorni životu pa svatko od nas mora odlučiti koji će biti njegov doprinos." Colin Turner - Rođeni za uspeh
Iz citata se vidi da oba mogu govoriti o istim stvarima i odlukama koje svako od nas svakodnevno donosi. To mi se sviđa! Odlučiti između ova dva je najteže. Ipak, moram izabrati...
Knjigu poklanjam... OBOMA... i Dragana Đermanović i Tomislav Stanković dobijaju po jedan primerak ove knjige. Jednostavno nisam mogao izabrati jedan od ova dva.
Moram reći da su i ostali bili divni i podjednako lepi. Nadam se da ću uskoro biti u prilici da opet poklanjam nešto lepo čitaocima :)
Misljenja (4) 11.09.2009. 20:43
Astronomski kamp Letenka ove godine broji 10 godina od kako postoji (ako u obzir uzmemo 2000. godinu kada je bilo ukupno 3 učesnika). Pored toga, ima još nekoliko razloga zašto je ovogodišnje okupljanje drugačije od prethodnih.
Izmedju ostalog, konačno sam uspeo da obaveze organizujem tako da mogu spakovati šator i krenuti put Letenke. Evo kako je bilo...
Poziv sam, kao i svake godine, dobio od Milana samo što mi sada slobodno vreme nije predstavljalo problem. Od odlaska na Letenku delilo me je samo par sitnih detalja:
Šator
Realno, ako idete negde na kampovanje, velike su šanse da će vam trebati šator. Nakon uporedjivanja cena i kvaliteta po radnjama u Nišu, izbor je pao na model koji se u Tempo-u prodavao po ceni od 1900 dinara. Specifikacija kaže da na površini 205x185cm mogu stati dve osobe. Jednoslojni je te nisam siguran koliko bi kiše moglo izdržati ali za leto i letnje vremenske prilike pokazao se kao sasvim solidan izbor. Treba pomenuti da se pakuje u vrećicu, teži manje od 2kg a za postavljanje je potrebno čitavih 15 minuta i praktično svako to može učiniti. Od prateće opreme, uzeo sam podmetač za vreću za spavanje (oko 200 dinara) i jastučić na naduvavanje (takodje 200 dinara).
Hrana
Odmah ću vam priznati, meni hrana nikad nije bila prioritet :) Za kampovanje sam tražio kombinaciju za oko 8 obroka koja neće zauzimati previše prostora, biće "nosiva" i izdržaće par dana na povišenoj temperaturi. Izbor je pao na konzerviranu hranu, tost hleb, par pakovanja Plazma keksa i par flaša Rosa vode u novoj 0.75 ambalaži... Sve je upakovano u omanju torbu "za hladjenje" što je pružalo dodatne garancije da ću ipak preživeti ovu avanturu :) Sve je moglo da počne...
Kamp
OK, stigli smo nakon 40ak minuta vožnje iz Novog Sada. Tu stvari počinju odmah da budu zanimljive jer, dok stojim u redu na prijavnici, lik iza mene gleda u moj formular i vidim da ga nešto kopka :) Pita me: "Jesi ti ITkutak, ONAJ @ITkutak na twitter-u?" Odgovorim potvrdno i čovek se uredno predstavi - Ivan Katić, nama twitterašima (a i blogosferi) poznatiji kao @SadClown. I tako je sve počelo. Sutradan sam čisto izazova radi "našao" signal mobilne telefonije i poslao prvi tweet sa Letenke :)
Moram primetiti da program predavanja i radionica nije baš ispoštovan, ali se ipak radi o kampu i jednoj "opuštenijoj" varijanti učenja pa se to ne može zameriti. Želeo bih pomenuti one koji su mi privukli i držali pažnju. Pre svega, tu je predavanje Tima Mortona o vansolarnim planetama i metodama nalaženja istih. Zatim fenomenalno i veoma interesantno predstavljanje mikro-kosmosa izvedeno od strane Dr Tijane Prodanović. Uvek je lepo videti da neko sa toliko ljubavi i energije ume da objasni drugima šta je to čime se bave. Obavezno treba pohvaliti i Miliju Jovičića za izlaganje o vezi izmedju nauke i umetnosti.
Od radionica, pomenuo bih najpre trud Milana Miloševića da ukaže na primenu tehnologije u nauci ali pre svega na benefite korišćenja slobodnog softvera. Nadam se da će u narednom periodu to biti ozbiljno razmatrano na ovim prostorima. Druga, modelovanje raketa, imala je i takmičarski karakter. Trebalo je sklopiti raketu i kasnije je uspešno lansirati uz nekoliko pravila koja moraju biti ispoštovana. Kako je to izgledalo možete videti na sajtu Astronomije. Treba pomenuti još i imena timova koji su učestvovali u ovom poduhvatu: F.O.A.B. Tzar (Father Of All Bombs), GSM (Gimnazija "Svetozar Marković") i ePilići c-117A (ime tima inspirisano Twitterom budući da smo u timu bili ja i @SadClown). Može se reći da smo bili na visini zadatka i jedini tim koji je kompletirao sve faze lansiranja (uključujući i nalaženje rakete nakon pada).
Želeo bih posebno skrenuti pažnju na mr Natašu Stanić koja je bila uglavnom zadužena za rad sa najmladjima u kampu. Posmatrajući sa strane, moram priznati da se divim načinu na koji kod njih budi interesovanje za nauku i mogu slobodno reći neguje buduće generacije intelektualaca. Vredno svake pohvale i divljenja.
Tweetup :)
Postane vam jasno da je Twitter zaista uspeo da pokrije svaki ćošak planete onda kada na apsolutno "diskonetovanom" mestu uspete da okupite više od 5 twitteraša (okupite, ne zajedno dodjete tu). Rekoh već, najpre smo u kamp stigli @MMilann, @DejanPejcic, i ja (@itkutak). Odmah u redu iza mene se pojavio @SadClown a par dana kasnije su pristigli i @Kalkulus i @Tamburix. Tu je bio i @Statorbgw ali njega nema na slici. Ah da, slika.
Zaključci
Kamp Letenka je dobra prilika da vidite i upoznate toliko mladih i talentovanih ljudi na jednom mestu. Opušteno mesto gde se možete baš lepo odmoriti, uz fenomenalni ambijent koji pruža Nacionalni park Fruška gora.
Priča je mnogo šira a bilo bi neukusno forsirati je u jednoj temi. Za početak predlažem par linkova: Kalkulusov izveštaj sa Letenke, Fotografije sa Letenke, Sajt "Ona je astronom".
Misljenja (6) 06.08.2009. 02:37
Ukoliko ste nekim slučajem na ovu stranicu došli u potrazi za informacijama o potrebnim dokumentima i proceduri za izdavanje novih ličnih i putnih isprava, preporučujem da posetite zvanične strane MUP-a Srbije. Tamo se možete informisati o svemu vezanom za biometrijske lične karte i pasoše.
Ovde ipak nije reč o tome. Ovde se radi o avanturi koja samo počinje prikupljanjem potrebnih dokumenata. Potrebno je maaaalo više..
Procedura
Teorija izgleda ovako: U 06:00 počinje se sa izdavanjem brojeva koji bi trebalo da eliminišu gužve i dovedu stvari u red. Broj istovremeno predstavlja i termin koji vam je dodeljen za predaju dokumentacije (počinje od 08:00). U praksi to znači da je potrebno prilično poraniti kako bi došli do tog broja (ja sam već u 02:30 bio upisan na sredini liste a do 03:30 je lista popunjena za taj dan).
Fizičke pripreme
Kao što i sami vidite, potrebno je praktično celu noć čekati u/ispred stanice SUP-a a to nije tako lako kao što se čini. Poteškoće se ogledaju u nekim ograničenjima. Npr. ljudi su nervozni, ukoliko su došli nakon vas neće imati baš mnogo razumevanja za razna izvoljevanja (upisao sam se, idem pa ću doći oko 06:00). Dakle, morate biti tu i preporučujem da budete budni jer se u tom "redu" svašta može desiti (početak drugog pasusa govori o tuči u redovima). Predlog: Vežbajte pravilno držanje, nekoliko večeri ostajte do kasno kako bi bar malo ušli u režim "noćna ptica", pokušajte da naviknete na duže sedenje u stolici ili stajanje uz stub/zid.
Psihičke pripreme
Naviknite se na činjenicu da ćete najverovatnije upamtiti svaku tačku u čekaonici, svako obaveštenje na tabli.. Znajte da će spektar ličnosti u istoj čekaonici biti "šarenolik" i možete svašta čuti :) Koliko god razlog dolaska bio "nevin" činjenica je da provodite noć u policijskoj stanici a osećaj svakako nije prijatan. Predlog: Mislite pozitivno i budite opušteni. Ovo radite sada i verovatno nikad više (zaista verujem da će se ubrzo sve normalizovati).
Oprema
Verujem da bi bilo suludo ići u avanturu "goloruk" :) Pored potrebne dokumentacije, predlažem da sebe opremite stvarčicama koje će vam pomoći u ovom pohodu. Evo kako izgleda moj izbor:
Limenka "Guarane" i pakovanje Jaffa keksa su bili tu da mi daju malo energije da lakše ostanem budan. MP3 Player je bio "napakovan" muzikom da ubije dosadu kad već ostajem budan celu noć. Na playlisti su se našli albumi Moby-ja, Mando Diao-a, Lily Allen, Prodigy-a, Depeche Mode-a, itd. itd. (prva tri najtoplije preporučujem, zaista se radi o dobrom zvuku). Knjiga, po vašem izboru, ima istu svrhu kao i MP3 Player. Ja knjigu nisam nosio i smatram to greškom ali tu je bilo nekoliko listova dnevne štampe sa vestima od pre x dana. Naočare za Sunce, jer poslednje što želite jeste da nakon neprespavane noći, naprežete oči kad svane a onda tako idete na slikanje za pasoš.
Podrška
Ukoliko je neko od Vaših prijatelja budan do kasno u noć, može pružiti značajnu pomoć slanjem SMS-ova ili slično.. Ja se ovom prilikom zahvaljujem Twitter zajednici, pre svega Drvenom advokatu, Džejn Dou i Dijici ali i ostalima koji su bar donekle ispratili celu stvar u realtime-u :)
Kako je stvarno bilo?
Nakon priprema, stigao sam na cilj u 02:30 i upisao se na listu čekanja za brojeve. Prvo sam se malo začudio što se nalazim u trećoj četvrtini liste ali mi je onda sve bilo logično kada sam čuo da neki od prisutnih čekaju od 23:30 (tri sata pre mene). Do 03:30 spisak je bio popunjen i ostalo je samo čekati podelu brojeva u 06:00. Najteži deo :) Tu je muzika "uskočila" i skratila vreme za jedan sat. Realno, nije moguće slušati muziku celu noć jer u nekom trenutku gotovo sigurno neko pita da li je stolica pored vas slobodna a nakon što sedne ima neodoljivu želju da sa vama razgovara o svetskoj politici, masonima i papi iako vidi slušalice u ušima. Dakle, razgovor u najboljem slučaju skrati vreme za još sat vremena (zavisi od sagovornika, može biti i kontraproduktivno).
Zanimljiv je deo kada počnete analizirati prisutne. Neki su toliko dobri u tom čekanju i snalaženju u ovom sistemu da pomislite: "Ovo im sigurno nije prvi put!" :) Bude tu svih profila: obrazovanih, učtivih, bezobraznih, smirenih, nervoznih, nestrpljivih... U interakciji sa njima uglavnom dočekate jutro. Podela brojeva ide brzo zahvaljujući već formiranom spisku. Savet: Uz malo snalažljivosti možete dobiti termin koji Vam odgovara (uvek ima onih koji bi da se menjaju, zaposleni ne mogu pre 3, neki bi da završe što pre)
Predaja dokumenata ne ide po planu. Termini su dužine 15 minuta, što je realno sasvim dovoljno, ali uvek nešto iskrsne. U zavisnosti od broja klijenata, variranja mogu biti značajna (jedan od prisutnih se žalio da je dan pre toga imao termin u 14:30 a na red je stigao tek u 17:30). Kada udjete u kancelariju sve je skoro gotovo. Ostavljate otisak na skeneru (nema više prstiju umazanih mastilom) , potpisujete se takodje na elektronski uredjaj i ulazite u kabinu za slikanje. Dokumenta koja ste doneli se skeniraju i vraćaju u vaš posed. Vaš pasoš možete preuzeti za 15ak dana.
Napomena: Dve od tri fotografije u tekstu su preuzete sa bloga Aleksandra Uroševića na kome, izmedju ostalog, možete naći tekstove o njegovom iskustvu prilikom vadjenja novih putnih isprava.
Misljenja (23) 16.07.2009. 22:33
Razmišljao sam o tekstovima koje bih dostavio na konkurs za novu Blogopediju. Hteo sam da napišem nešto novo i ujedno odradim neku "kombinaciju" sa dobrim mi drugom Spartakom :) A onda naleteh na blog Aleksandra Uroševića, tačnije na njegov post o uspehu na poetskom konkursu i pade mi na pamet: "Što ja ne bih prelistao svoja stara pisanija?"
I tako je ovaj unos nastao. U nastavku navodim jedno od svojih dela i prvi put imenom i prezimenom stajem iza njega. Zato vas molim, budite nežni. Narednih dana možda objavim i jednu pesmu ;)
Pričao sam sa čovekom koji svoje pesme odbacuje.
Onda, kad njegova inspiracija nestane, odbacio bi pesmu
kao trag da je ona uopšte i postojala. Negirajući njen značaj
zaboravio bi čitavu večnost sadržanu u trenucima dok je
čekao da se vrata pred njim otvore. Nisam ga razumeo
a ni sam nisam činio drugačije. Ja, onaj koji ispod pesama
ne stavlja ime. Ja, onaj što se svojih stihova ne odriče ali ih
i ne prisvaja, poklanjam reči svakome ko se u njima nadje
a ipak, na to nemam prava.
Ja... vodio sam razgovor sa samim sobom...
Misljenja (11) 30.08.2008. 13:56