Enigma

Share on FacebookTweetPost on Google PlusShare with LinkedIn contactsSend via Email

EnigmaArtur Šerbijus je koriste?i znanje ste?eno na studijama elektrotehnike u Hanoveru i Minhenu, razvio jedan od najpoznatijih ifarskih sistema kre?u?i od osnove Albertijevog „ifarskog diska“ (kori?en za ifrovanje u Ameri?kom gradjanskom ratu). Razvio je „Enigmu“.

Šifarski disk je izum iz petnaestog veka a izumeo ga je italijanski arhitekta Leon Alberti. Uredjaj se sastojao od dva bakarna diska, jednog ve?eg i jednog manjeg, na ?ijim krajevima je izgravirana abeceda. Oba diska su spojena iglom u sredini i mogla su se slobodno rotirati oko svoje ose. Ovakav na?in ifrovanja je samo olakana upotreba Cezarove ifre (supstitucija „slovo za slovo“) ali je kasniji rad Albertija doprineo razvoju novog sistema ifrovanja za koji je najvie zasluga pokupio Blez de Viner, francuski diplomata koji ju je kona?no uobli?io.

Razvijeni sistem „Enigma“ se sastojao od 5 bitnijih komponenti (mada ih ima vie, ove su dovoljne za razumevanje rada).

Tastatura slui za unos po?etnog teksta, bilo radi ifrovanja, bilo radi deifrovanja.

Plo?a s lampama predstavlja izlazni uredjaj za prikazivanje ifrovanog odnosno deifrovanog teksta. Vrlo rana verzija monitora (o LCD ekranima nema ni govora)

Skrembler je najbitniji deo ove maine. Predstavljen je u obliku diska na kome je bilo 26 rupa kroz koje su prolazile ice. ice su povezivale tastaturu na jednom kraju i plo?u s lampama na drugom kraju (nakon niza preplitanja naravno). Da cela stvar ne predstavlja samo fensi varijantu Vinerove ifre (Cezarova ifra sa vie alfabeta) pobrinuo se mehanizam za rotiranje diska. Nakon svakog otkucaja na tastaturi disk se rotira za 1/26 kruga. To zna?i da, ako teorijski 26 puta zaredom otkucate slovo „a“, 25 puta ?e ono biti kodirano druga?ije od prethodnog puta a samo jednom kao slovo „a“. Kako je ponavljanje simptom slabe ifre, ovaj problem je delimi?no otklonjen dodavanjem jo dva diska. ?isto ra?unice radi ako pomnoite 26*26*26 i u kombinaciju dodate 6 mogu?ih rasporeda tri diska, dobijate broj od 105456 kombinacija. Dovoljno jako?

?etvrti deo je bila plo?a s kablovima. Operater Enigme je kod sebe imao 6 kablova kojim je mogao da direktno „prespoji“ slova na tastaturi (tako da kad recimo kucate slovo „b“ ifrovanje ide putanjom namenjenom slovu „t“). Broj na?ina na koji mogu da se ukrste 6 parova od ukupno 26 slova je 100391791500. To ukratko zna?i da je broj klju?eva koje treba isprobati da bi se dolo do „ablona“ ve?i od 10 000 000 000 000 000. A to je tek po?etak.

Regularna maina dostupna Nemcima imala je na raspolaganju 5 diskova od kojih su birana 3 a operateri mornari?ke enigme imali su na raspolaganju 8 diskova. Pred po?etak rata je i broj kablova sa 6 pove?an na 10. Ra?unati broj klju?eva nije potrebno jer kada na sve to dodate i proceduru da je klju? svakog dana menjan, jasno je da tada nije bilo mogu?e razbiti ifru Enigme, tada nije postojao odgovaraju?i tehni?ki odgovor kripnoanalize na ovu prednost kriptografije. Ili moda jeste?

Da bi se obezbedilo deifrovanje poruka, maina je posedovala deo nazvan „reflektor“. Taj deo je vra?ao struju nazad kroz skremblere pa je za deifrovanje poruke bilo potrebno samo posedovati „Enigmu“ i imati knjigu ifara u kojima je pravilan po?etni raspored skremblera za taj dan.

Bez obzira na ja?inu ifre, koja je bila glavni adut, Šejbijus nije najbolje proao kada je „Enigmu“ izneo na poslovno i vojno trite. Cena jednog primerka je iznosila oko 20 000 funti u dananjem novcu. Visoka cena je bila dovoljan razlog za nerazmiljanje o ovom reenju. Nema?ka vojska je i dalje bila samouverena po pitanju trenutne sigurnosti njihovih komunikacija i tek je 1923. godine, nakon objavljivanja „zvani?ne istorije Prvog svetskog rata“ britanske kraljevske mornarice, shvatila da su njihove komunikacije ve? dugo, dugo, dugo kompromitovane.

Ve? 1925. „Enigma“ je ula u masovnu proizvodnju kao izabrano najbolje reenje a 1926. je vojska po?ela da je koristi nakon ?ega su usledile sve vanije institucije, vlada, eleznica... Samo vojska je kupila 10 000 primeraka ali Šejbijus nije do?ekao da vidi kako njegovo delo donosi prevagu u ratu koji sledi. Umro je od unutranjeg krvarenja nastalog udarcem u zid 1929. nakon to je izgubio kontrolu nad ko?ijama.

Tekst je dodatak mini-serijalu o Alanu Tjuring-u. Prvi deo moete pro?itati OVDE a ukoliko ste to ve? u?inili moete pogledati nastavak ili preuzeti ceo materijal u PDF formatu.

19.03.2008. 14:43
Warning: Undefined array key "http://www.itkutak.com/Logged_In" in /home/editorial33/public_html/itkutak.com/sajt.php on line 738

Share on FacebookTweetPost on Google PlusShare with LinkedIn contactsSend via Email

Niko nije javno odgovorio na ovaj tekst. Budi prvi?

Sta Vi mislite?

:

:

:

SLAVKO ILIĆ

Autor ovog bloga je zaljubljenik u informacione tehnologije i njihovu primenu u svakodnevnom životu. Zastupnik pozitivne strane priče. Samostalni aktivista u poslu sa zmajevima. Ne lovi ih, komunicira sa njima. Ne boji se vetrenjača jer zna kako rade. Jednom rečju - Techtivist. Za sve ostale informacije i pitanja, tu su kontakt podaci.

Facebook: /ITkutak
Twitter: @ITkutak
Mail: ITkutak.com@gmail.com