Lice i naličje: Kako smeniti ministra?

Share on FacebookTweetPost on Google PlusShare with LinkedIn contactsSend via Email

Ostavka Tomice MilosavljevicaOvaj tekst je deo blogerske kampanje za smenu ministra zdravlja Tomice Milosavljevića. Kampanja je počela da poprima neki oblik pokretanjem posebnog bloga "Ostavka" koji će se time baviti kao i online peticije. Kako se radi o relnom i lako uočljivom problemu u sektoru zdravstva, peticiju sam potpisao kao 46. (imenom i prezimenom)

Ipak, od malena sam učen da svaka priča ima bar dve strane. Nakon praćenja situacije od samog početka i čitanja svih objavljenih tekstova, želeo bih da iskažem svoje viđenje cele stvari.

LICE

Već sam rekao, radi se o vrlo ozbiljnom i evidentnom problemu koji je godinama guran u stranu. Na žalost, ne može se nabrojati mnogo pokušaja da se taj problem reši a radi se o sektoru u kome je Tomica Milosavljević ministar već 8 godina. Ne može se reći da nije bilo vremena. Na žalost, pomaka nema - čak stvari idu i unazad. 

Dakle, apeluje se na svest ministra Tomice Milosavljevića da podnese ostavku na to mesto. O razlozima bi mogli u nedogled, zato ću samo preporučiti neke od objavljenih tekstova koji su to lepo saželi:

- Pre svega, tu je tekst ÄŒarolije koji u drugom delu ima lepo oblikovan "putokaz" kroz objavljene tekstove,

- Pedya, kao i uvek, na jedan apsolutno logičan, koncizan i razumljiv način objašnjava aspekt odgovornosti jednog ministra.

- Mahlat je napravila spisak razloga čije bi stavke i pojedinačno trebale biti dovoljne da odgovornima proradi savest.

- Dezareo, kratko, jasno, pravo u metu.

Navedeni tekstovi će u ljudima probuditi osećaj za reagovanje. Ti tekstovi opisuju osećanje kojim sam se vodio kada sam potpisivao peticiju. Za 4 dana, u ovom trenutku - skupljeno je 113 potpisa. Definisani cilj je 10 000 potpisa. Šta tu ne štima?

NALIÄŒJE

Tomica ciglaRekoh već, sve pratim od početka i ima u akciji stvari koje doprinose ovako slabom rezultatu. Idemo redom:

- Nedostatak osnovnog plana, strategije, taktike. Ostavka je moralni čin. Apelovati na tipa koji je x puta dokazao da nema moral da to učini - nema poente. Mislim da je trebalo apelovati na razrešenje i smenu. Može samo da vam se učini da su te stvari iste i da zahtevaju isti pristup. OK, jurišanje na vetrenjače mi ne predstavlja problem. Ipak, mogli smo da pogledamo ima li nekih klimavih cigli? Možda su zadnja vrata otključana? 

- Dobro, traži se ostavka. Možda trenutak nije najbolji ali - nastavljamo. Postavljena je peticija i sad je treba promovisati. Tako što ćete pokrenuti FB grupu. Šta raditi kada ljudi i onda ne potpisuju peticiju? Reći im da nemaju pameti, nazvati ih miševima? Nojevima? Kukavicama?

Nakon tih postova sam na Twitteru direktno izneo svoju primedbu. Usledila je kraća komunikacija između Verkić, Poslednjeg skauta i mene. Da je ne bih prepričavao, izdvojio sam linkove, ukoliko želite prođite kroz njih:

@verkic & @itkutak (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8)

@PoslednjiSkaut & @itkutak: (1, 2, 3, 4, 5, 6)

Iz navedenog se, verujem, vidi nepoštovanje prema onima čiju podršku tražimo. Ne vidim kako vreÄ‘anje ljudi treba da ih ohrabri da potpišu peticiju? Lično, smatram da nije ispoštovan ni potpis ljudi koji su potpisali peticiju. Kakav se primer daje takvom komunikacijom?

- Blog akcija je počela. Uputstvo je umesto smernica diktiralo diskutabilna pravila. Opet osećaj prisile. 

- Većina tekstova je objavljena nedugo posle ponoći. Verujem, propuštena je prilika da prvi talas dopre do šireg kruga ljudi koji u tom trenutku spavaju jer ih sutra očekuje radni dan. Setite se, ne pišu blogeri samo za blogere. Ima "napolju" nekoliko miliona ljudi.

- Drugi talas se naravno "gura" na silu ( 1, 2, 3). Vidim i da nakon ovolike priče o funkcionisanju društvenih medija/mreža prethodnih godina, mnogi nisu naučili osnove. 

- VIP B92 blogeri su u prethodnim prilikama pokazali da umeju da privuku pažnju ostalih medija. Da li ih je neko kontaktirao? Da li je sa njima komunicirano na pravi način?

Osnovna načela komuniciranja ove akcije sa javnošÄ‡u očigledno nisu dogovorena ili nisu poštovana. Zbog ovog naličja, umesto pune podrške (kakvu sam do sada uvek pružao), imate ovaj tekst. Pola-pola.

NA KRAJU

Tu ću stati. Ima još toliko toga što bih rekao ali sam shvatio da već sada izgleda da je naličje lošije od lica. A nije! Problem je i dalje vrlo opipljiv i reakcija je neophodna. Ali ako ćemo to raditi, hajde da radimo na pravi način. Hajde da to bude po redu, sa konkretnim ciljem, kanalima i sredstvima. Postoje stvari koje razlikuju lepo organizovanu akciju sa potencijalom od besmislenog kevtanja.

Možete a ne morate da komentarišete, da me linkujete, podržavate. Dovoljno će biti ako shvatite da je ovo prvi tekst koji ovako pišem o blog zajednici i nekoj inicijativi. Boli me kad vidim da naličje može da banalizuje ozbiljan problem i dobre namere.

Smatram da peticiju i broj potpisa treba čitati kao poruku. Najglasniji meÄ‘u nama je nisu potpisali. Umesto da gledamo ko je podržao, gledajmo ko nije. Treba se zapitati - zašto? Šta je to što loše radimo da ne možemo da dopremo do njih?

Ne znam samo, da li se ovo računa kao učešÄ‡e? Da li mogu da dobijem svoju značku blogerčića Srbije?

 napomena: slika "Tomica cigla" preuzeta od PeÄ‘e

07.07.2010. 19:16

Share on FacebookTweetPost on Google PlusShare with LinkedIn contactsSend via Email

Mahlat on 07.07.2010. 20:24

Računa se kao učešÄ‡e čak i da nisi rekao da ga treba smeniti ili da treba da podnese ostavku, računa se jer si sagledao ''mane'', i to je učešÄ‡e, neko se ni time ne bavi a ni razmišljanjem.

Ne znam ko deli značku, ja je nosim još od jutros.

Pedya on 07.07.2010. 20:49

Potpuno si u pravu - ima dosta grešaka u komunikaciji. Mislim da svako treba da piše šta želi. I ako to želi. Bez prisile i bez prozivke. ÄŒinjenica je da sve ovo nije organizovano "po pravilima", ali svako ko oseća da treba nešto da kaže, može to da uradi. A ne mora. Da li će Tomica dati ostavku zbog blogera? Neće. Da li će Tomicu smeniti zbog blogera? Neće. Ja se nadam samo da će se (možda) prilikom guglanja cenjenog nam ministra meÄ‘u tekstovima pojaviti neki od naših, negativnih, već na prvoj strani (za sad se pojavljuju od četvrte). Toliko. Suviše sam ja mator da verujem u Deda Mraza, al' ako može bar ovoliko, ja bih bio zadovoljan... ;)

dijica on 07.07.2010. 20:51

Sad ne moram da pišem post na svom blogu. To bi bilo to.
Za slučaj da me ne posluži inspiracija, napisaću kod tebe: neki od ovih što se bave neuspehom ove akcije najpre neka se potpišu pa tek onda bave prozivkama. (Žao mi je, al' ovo ne može lepše da se kaže.) Ako su se potpisali a sakrili svoje ime i prezime, isto važi.
I bez spominjanja miševa, nojeva, kukavica. Blogosfera vam je Srbija u malom. Ima ona svoje ministre, svoje poltrone, svoje Čvoroviće, svoj narod, sitan i nebitan, al' uplašen da se ne zakači sa jačima od sebe. Nema potrebe da se pravimo hrabrijim no što jesmo. Znamo se ;)
Sledeće! Dobro jutro! Ljudi u Srbiji ne prate blogove. Ne zameram im, realno, ne propuštaju mnogo. O kakvom uticaju onda pričamo?!
I najzad... Don't mix grand mothers and forgs, što rek'o Vuk Drašković. Lekarske greške i ostavka ministra nemaju veze jedno sa drugim. Kao i u svakom poslu, one se dešavaju.
Iz ovoga će pokretači akcije izaći sa osećanjem koje je mene pratilo posle poslednjeg posta na mom blogu. Na žalost. S tim da je moj ulog daleko veći.

Bedno piskaralo on 07.07.2010. 23:03

U pravu si. Delom.
Iako sam se pridružila akciji i delim mišljenje mnogih, duboko sam ubeđena da je jedini način da ministar da ostavku - politički potez odnosno nedostatak konsenzusa. Može da je da i kao lični čin, ali smo na primeru njegove operacije videli osećaj za moral i nedostatak potrebe da se da ostavka kao lični čin.
Dakle, blogeri su takvi kakvi su, imaju i vrline i mane, i ne bi ih ja iskreno mnogo stavljala u kalupe i kolone zara većeg broja potpisa, koji nisu validni ni aegument za nosioce funkcija. Na žalost.
Dobar primer je Krugolina - http://majkahrabrost.com koja je uspela sa skupi i potpise i da angažuje blogersku zajednicu s VIP B92, da se sita napije kafa s ministrom, da dobije silne nagrade, a da se, osim više priče o porodilištima slabo šta promenilo - iako je tapšao po ramenu, Tomica nije u stanju ni da natera svoje lekare da nose kartice sa imenom, a kamoli da zagazi u priču o mitu u porodilištima.
Krugolina se, posle 2 godine razočarana povukla s mesta glavne u organizaciji.

Charolija on 07.07.2010. 23:30

Nemam ništa protiv bilo čijeg mišljenja, a ako neko ima nešto protiv mog može to da mi kaže, a i ne mora ako ga baš mrzi.

Da li se "gura", "prisiljava", "vređa", "moli", "kumi"...nemam pojma i ne zanima me. Moji razlozi što učestvujem u svemu ovome su verovatno svima jasni, a kome nisu i to me baš briga.

shaputalica on 08.07.2010. 01:19

Tvoje primedbe su uglavnom na mestu, da je bilo propusta, bilo je. Što se ophođenja tiče, ne uvredih ni onog kog sam prozvala, nije mi u krvi, samo sam iznela par činjenica. Šta sam imala da kažem ministru rekla sam u svom tekstu "Metla petkom"(http://shaputalica.wordpress.com/2010/07/02/blogerska-akcija-metla-petkom/ ako te ne mrzi da čitaš), iz jednog jedinog razloga: zato što mislim da je reakcija neophodna. Moja lična. Kao građanina. I kao blogera.Da li će pročitati? Neće, naravno, a i briga ga baš.
Akcija je krenula spontano, kakva - takva, možda bi ispala mnogo bolja da nas je učestvovalo više u njenom kreiranju i osmišljavanju, ali, šta sad, učešće je uzeo ko je hteo i mogao, ko se priključio, radio je onako kako je najbolje znao.

Da li će naše mišljenje, pa sve i da nas je deset hiljada, pokrenuti ministra da podnese ostavku ili Vladu da ga smeni?
Ne bre. Ne da se taj. Ali da se progovori treba. Neko ne mora. Ja moram, tako sam osetila.
E, sad, nisam stekla utisak da je bilo ko prisiljavan da potpiše bilo šta: moja najbolja drugarica, takođe bloger, nije potpisala peticiju i nisam je pitala ništa o tome, niti ću, njena stvar. Svako ima pravo da zauzme stav. Ili da ga nema. Blogerska akcija može a i ne mora da podrazumeva veliki broj blogera. A FB grupa može, što se mene tiče da ima i samo jednog člana, mene. Kao i peticija potpisnika.
Tim činom sam iskazala svoj stav i svoje mišljenje, makar mi je to dozvoljeno u ovoj državi, dok mi i to ne oduzmu. I ne osećam se kao "blogerčić"(na vreme sam pročitala sve komentare tako da sam shvatila opasku), i ne mislim da je akcija neuspešna, naprotiv, ovo je jedno izuzetno iskustvo iz koga se može naučiti kako i šta raditi, makar da bi se tekstovima skrenula pažnja na problem, pokrenulo na razmišljanje.

Setimo se akcije "Srce za Vanju" kojoj se takođe nisu pridružili svi blogeri, makar ne svi oni koje pratim i koji me prate, pa šta sad? Važno je pokušavati, istrajati, i stajati iza svog stava.

Ovo nije humanitarna akcija, ovo je nešto što mnogi ljudi smatraju potencijalno opasnim po sebe u ovim smutnim vremenima, mnoge razumem, mnogih mi je žao. Jasno mi je da je mnogo ljudi koji se iz raaaznih razloga boje da potpišu, ili imaju druge razloge, svoje, u koje ne ulazim, to sam već objašnjavala kod @Mahlat pa da se ne ponavljam, što ne umanjuje neku gorčinu koju osećam zbog takvog i tolikog nedostatka reakcije. Ali je progutam i idem dalje. I mislim da je to bio osnovni razlog nemasovnosti, a ne bilo čiji pristup temi, jedino se u tome zaista ne slaže, s tobom.
Ja u stvari nemam o čemu ovde da polemišem, samo sam želela da razjasnim svoje stavove i neke okolnosti, da ne bude bilo kakvih zabuna ni oko mojih ličnih motiva i ciljeva, ni oko same akcije, gledano iz mog ugla.

shaputalica on 08.07.2010. 01:25

Uostalom, nije da nema reakcija:

http://globalvoicesonline.org/2010/07/07/serbia-blogger-reports-health-ministers-impending-resignation/

shaputalica on 08.07.2010. 01:31

@NikiBGD, sorry, plavuša nije videla da si ti autor dok nije stigla do kraja teksta. :lol:
I zaista pravi primer promocije akcije.

Poslednji Skaut on 08.07.2010. 03:38

Pošto si me uzeo u usta, da tebi lepo kaže čika Poslednji Skaut par reči:
Nije mi jasno, kako si se setio da budeš merodavan, i da mene, i moj blog-post označiš kao naličje ove akcije!!!
Ili si lud ili bezobrazan, jedno od ta dva je u pitanju, nisam siguran koje. Daješ sebi za pravo da moderišeš moj način pisanja, i da ga karakterišeš kao naličje akcije, a nisi našao za shodno da ostaviš komentar na postu, nego si na twitteru počeo prozivku.
Misliš da se na ovaj način neguje blogosfera?! Ako si mene nacrtao za lečenje svojih frustracija, pogrešno si odabrao. Ja sam svojim objavama na Facebooku rizikovao da mi se ugasi profil, iz kojeg mi ide blizu 20 000 ljudi, kroz razne Fan page-ove, a da si se malo bolje informisao, saznao bi čime se bavim. Ali, to govori o tebi i tvom shvatanju blogosfere. I na kraju, da obavestim tebe, a i tvoju sugrađanku, peticiju sam potpisao pod pravim imenom i prezimenom, pod rednim brojem # 68.

Verkić on 08.07.2010. 04:26

Niti sam bilo šta pisala, niti pozivala, niti koga vredjala, niti bilo šta potpisivala. Nije moj stil i način komunikacije nikad bio niti će.
Zato mislim da je ružno ovako izvući par reči i staviti ga u kontekst bilo kakve prisile nekoga na nešto.
Twitter je čudo. Eto možeš doživeti da u celoj gunguli od par dana i more izjava, komentara na odredjenu temu, nekome padne na pamet da uzme baš tvoj u nabije te na stub srama. Za mene je vredjanje ružno, neodobravam ga i zaista mislim da nisam uopšte dobar primer za citiranje nečeg takve kvalifikacije, posebno ne da budem ispiracija za jedan ovakav tekst.
No ako sam baš ja, tj. par mojih tweet-ova dobar primer da iz svih blog postova, svih komentara koji su napisani za vreme ove blogerske akcije mene ovako izdvojiš i to u negativnom kontekstu mogu samo da ti zahvalim jer si mi otvorio oči.
Javno se izvinjavam svima ako sam bilo koga čime uvredila i povredila, posebno ako sam koga pozivala i prisiljavala ne uvažavajući ga i ne poštivajući, samo bih ipak volela znati, već kad se ovako javno moram izviniti, koga sam ja i kada bilo koga pozivala na bilo šta.
Ako je pozivanje moja izjava da je "nešto" za osudu ili ne tada priznajem kriva sam.

dijica on 08.07.2010. 11:31

@PoslednjiSkaut - "Sugrađanki" nisi ti ni pao na pamet, iskreno...

Miodrag Ristić on 08.07.2010. 12:18

Mislim da je vidjenje sasvim izbanasirano. Ovakve akcije i služe (izmedju ostalog) da se neke stvari nauče i uvežbaju. Pre svega mi je drago da se priča nastavlja, da se krug ljudi širi, a ideja popravlja (izmedju ostalog - i ovakvim tekstovima). Samo ako istrajemo svi zajedno na ovome, doći ćemo i do cilja. Uostalom - niko nije rekao da je akcija ograničena vremenski, i da se tokom vremena ne može menjati, širiti i popravljati. Meni je lično sama peticija bila najneiteresantnija, a verujem da bi generisanje raznih viralnih sadržaja (klipova, karikatura, viceva...itd) moglo da ima 100X veći uticaj, naravno uz FB, twitter, i što zanimljivije tekstove na blogovima.

Dragana Djermanovic on 20.07.2010. 20:06

Veoma vredan i značajan post.
Veoma.

Žao mi je što sam zbog nekoliko vezanih privatnih i profesionalnih poseta inostranstvu propustila ovako značajan aktivizam.

Veliki pozdrav za inicijativu i za aktere iz "lica" i "naličja".
Međutim, istina je (uvek) nekako na sredini...

Sava on 02.11.2010. 16:04

Danas je istekao rok trajanja vakcinama protiv "svinjskog" gripa i uskoro počinje njihovo uništavanje. Na tu milionsku štetu svi zaboraviše, a ministar ostade. Možda će još jedan mandat. Što da ne?

Sta Vi mislite?

:

:

:

SLAVKO ILIĆ

Autor ovog bloga je zaljubljenik u informacione tehnologije i njihovu primenu u svakodnevnom životu. Zastupnik pozitivne strane priče. Samostalni aktivista u poslu sa zmajevima. Ne lovi ih, komunicira sa njima. Ne boji se vetrenjača jer zna kako rade. Jednom rečju - Techtivist. Za sve ostale informacije i pitanja, tu su kontakt podaci.

Facebook: /ITkutak
Twitter: @ITkutak
Mail: ITkutak.com@gmail.com